news-details
Lice

Stvaralačka avantura Dijane Lazović: U potrazi za savršenom linijom

Kada radim ulja na platnu, ne vidi se linija koja treba da izroni, a ja na slici volim sve da vidim, i onda mogu da kažem “ovo je OK ili nije”. Kada vidim da izranja crtež, e, to je ono pravo.

Akademska likovna umjetnica iz Budve Dijana Lazović svoju karijeru gradi baš onako kako i radi svoje slike i crteže- minuciozno i vrlo pažljivo, ne ostavljajući prostora suvišnim potezima. Njeno ime zato sada nije toliko poznato široj javnosti, no, u krugovima znalaca, odavno se izgovara sa poštovanjem.

A ovoj mladoj posvećenici kista i olovke, čini se kao da je suvišna ljubopitljivost okruženja: kao da mu ne želi otvoriti vrata ateljea, da joj ne odvuče pažnju od platna i papira kojima je predana bez rezerve.

Odanost stvaralaštvu i skromnost, upravo su i ključne impresije o darovitoj slikarki nakon razgovora za portal Feral.bar, koji je otvoren osvrtom na njen trenutni fokus.

-Uglavnom je to figura , ptice, životinje, kojima dajem ljudske osobine. U tome sam se nekako pronašla, mijenjaće se i to vremenom sigurno, ali, u ovom trenutku mi ta faza prija. Ja se svakih par godina promijenim, počela sam sa klasičnim figurama. a ovo sa pticama radim oko godinu dana, ptica za mene znači slobodu u svakom aspektu. Uvijek kombinujem, dodam novu tehniku da napravim novu priču, nađem stare radove, ispravljam ih, skroz ih ispunim kompozicijom, detaljima...-

U žanrovskom određenju stvaralaštva Lazović, najmanje greške će se napraviti ako se kaže da je na granici sa fantastikom, sa čime se slaže i umjetnica.

-To je kombinacija figurativnog i apstraktnog, zbog čovjekolikih ptica, ne znam šta će biti za desetak godina. Od početka stvaralaštva, voljela sam što više da radim, da učim, da radim ugljenim olovkama, to mi je odgovaralo uvijek. Tek nakon akademije, sve je došlo do izražaja. Želim da usavršavam crtež jer mi odgovara po karakteru, baš ga osjećam, jer i tehnike koje koristim,tuš i ugljen, zahtijevaju brzinu. Radim konstantno na pokretu,na liniji koja mi je izuzetno bitna. Ne želim da se ograničavam, ranije sam radila ulja ....-

-Dijana pušta liniju da slobodno gradi kompoziciju. U neizvjesnosti nastanka motiva prednost imaju emocije i psihološka stanja, prije nego unaprijed strogo osmišljen koncept. Fokusirana na figuru, Dijana gotovo uvijek dođe do međuodnosa muških i ženskih figura koje su povezane određenom pričom koja može biti intimna, umjetničina, ali može imati i univerzalnost s kojom posmatrač može da se indentifikuje. Bilo da je riječ o stapanju, prožimanju, uvezivanju, dodiru, ili pak o usamljenosti i razdvajanju, Dijanina djela imaju onu toplinu koja nas podsjeca da je, kad se dan privede kraju ili kad se osvrnemo oko sebe, emocija ipak ono što se računa-Ana Ivanović, istoričar umjetnosti.

I bez njenog priznanja, u osnovi Dijaninog rada je crtež.

-On mi je i krov i temelj, svugdje ga ima, i kad radim uljem, gledam da izroni ta linija. Ona je meni jako bitna, nekako mi ima posebno značenje, baš zato što mi je izazov. M ogu je raditi i tanku i debelu i brzu i sporu, i sve to doživljavam kao igru, jer kad tako shvatam kompozicije, lakše im pristupam, bez opterećenja, baš lagano sve ide-. 

Dijana Lazović je skoncentrisana na kombinovane slikarske tehnike, pa nerijetko, slijedeći akademske definicije, ima nedoumica da li je njeno djelo crtež ili slika.

-Zbog linije uvijek govorim da je to crtež. Koristim crtačke tehnike, tuš je broj jedan, pero, presovani ugljen, akrilne flomastere, tanke flomastere, čak sam ranije koristila ulje u olovci i uljane pastele, i to kombinujem sa akvarelom i akrilom. Uvijek moram paziti da ne odlutam previše, da sve to ne ide ka kiču.-

-U središtu Dijaninog stvaralaštva je ljudsko biće, najčešće više njih, zagrljenih, isprepletanih u formu mekane, tople opne kao sigurnog utočišta. Ova bića, rađena ekspresivnim i neposrednim potezima, izražavaju različite i međusobno suprotne emocije: strah, nadanje, nježnost, smjelost, čežnju, ljubav, bol, radost… To bogatstvo raznolikih emocija na Dijaninim slikama stoji u međusobnom prijateljstvu- akademska umjetnica Marica Kuznjecov Boljević .

Sagovornica Feral.bar na svojim platnima ne želi da bude nedorečena:

-Čini mi se da ne radim na kvantitetu, radim tehniku koja odgovara mom karakteru, buklvalno taj rad koji proizilazi iz mene zbog želje da stvaram. Svaki rad ima nešto što je novo, uvijek moram dodati nešto, tako se i stari radovi nadopunjavaju na ovo novo. To je taj miks sa ovim novim, želja da izvučem nešto solidno, da mogu napraviti kompoziciju, da ispunim površinu, a opet da je ne zarpavam-..

Zanimljivo je Dijanino “formatiranje”: odmah nakon Akademije prikazala je svoj talenat i nadahnuće na velikom formatu, a posljednjih godina, privrženija je malom i srednjem formatu.